Prvi koncert – na Lokrumu

Već nekoliko sezona prvi se koncert Dubrovačkih ljetnih igara održava ispred crkve sv. Vlaha, pa možemo govoriti o tradiciji koja osim festivalske publike privuče i slučajne prolaznike. Doduše, znamo da prostor iza Orlandova stupa akustički ne odgovara glazbenim izvedbama uza sav napor boljeg ili lošijeg ozvučenja. No impresivna je to slika s pročeljem crkve u pozadini i velebnog izvođačkog tijela okružena tribinama s brojnom publikom. Ipak, datumi polufinalnih i finalnih utakmica Svjetskoga nogometnog prvenstva doveli su u pitanje ustaljeni početak jer su prostor ispred crkve i sve gradske ulice zauzeli navijači. Jasno je da su Igre raspored na vrijeme trebale podrediti sportskom spektaklu. Recital Ivana Krpana planiran za petu festivalsku, a ujedno finalnu nogometnu večer, imao je sreću jer je za njega pronađen novi datum. Nažalost, prvi se koncert ipak morao odseliti iz Grada, a Igre su našle rješenje u otoku Lokrumu. I termin početka pomaknut je za sat vremena. Da se tvrđava Revelin kojim slučajem koristi za kulturna događanja, Dubrovnik bi imao koncertnu dvoranu i alternativni prostor u slučaju lošeg vremena ili neke druge više sile.

Mischa Maisky na prvom koncetu ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara  / Snimio Grgo Jelavić

Tako su 11. srpnja mirni i u svako doba dana privlačni otok Lokrum posjetili članovi Zagrebačke filharmonije, dirigent Pier Carlo Orizio i violončelist Mischa Maisky. I festivalska publika, koju je preklapanje s utakmicom ipak znatno prorijedilo unatoč odličnu programu i izvođačima.

Koncert je održan na igralištu okruženu velebnim stablima, a noć je bila tiha i bez vjetra. Izlazak članova Zagrebačke filharmonije izazvao je dugotrajan pljesak. A kako i ne bi, kad su to dugogodišnji prijatelji Igara što svakim nastupom oplemene cjelokupni program! Slijedilo je uobičajeno štimanje, pa muk, pa diskretno štimanje. I čekanje na završetak utakmice. A potom ovacije s obiju strana podija! I onda je došao dirigent Orizio. Večer s djelima slavenskih skladatelja započela je Simfonijskim kolom Jakova Gotovca i za pohvalu je da se na Igrama čuju i hrvatska imena. No loša akustika otvorenog i improviziranog koncertnog prostora uzela je svoj danak. Uza sve mikrofone, ipak se nije postigla kompaktnost u zvuku pa je rascjepkanost među dionicama onemogućila dojam cjeline. Isto je doživjela i izvedba Smetanine simfonijske pjesme Vltava iz ciklusa Moja domovina. Doduše, nismo baš osjetili ni da dirigent posebno poticajno djeluje na Filharmoniju.

Na kraju koncerta bez stanke čuli smo Mischu Maiskog, čijeg se majstorstva dubrovačka publika nauživala u dvanaest godina trajanja festivala komorne glazbe Julian Rachlin i prijatelji. Uz Rachlina i Itamara Golana, Maisky je činio čudesni trolist i jezgru Festivala, koji je, iz večeri u večer, nudio rijetko izvođenu literaturu u često netipičnim komornim sastavima. A za otvaranje ovogodišnjega glazbenog programa odabran je Dvořákov Koncert za violončelo i orkestar u h-molu, op.104. Maisky je svoju dionicu vodio suvereno i muzikalno, premda smo na trenutke svjedočili kako ni njemu ne odgovaraju šokovi promjene prostora i vremena pa su neke pasaže djelovale donekle prigušeno. Ipak, podijem je dominirao solistov moćni stav i pjevnost njegova instrumenta.

A i glazbeni dodatak, Nokturno Čajkovskog, kao i čitava večer, ostao je u slavenskom duhu. Činilo se da glazba ilustrira baš tu spokojnu noć na Lokrumu, u kojoj je, malo dalje na kopnu, sav ostali svijet gromoglasno slavio pobjedu Hrvatske.